Na rubu savrsenstva
27.05.2015., srijeda
Onaj koji je toga vrijedan 1
|
Trenutno pišem sa ženskog stajališta ali nije mi cilj raditi diskriminaciju spolova. Vjerujem da možemo reći i "ona koja je toga vrijedna". Iako, živimo u društvu koje je još uvijek puno predrasuda i u svojoj suštini patrijarhalno pa je uvriježeno mišljenje da su muškarci vrijedni svega, žena se mora dokazati i pokazati kako je prava (koristim izraz kojim "oni" vole opisati "pravu" ženu) "dama u društvu, domaćica u kući i kurva u krevetu". Ok, možda bi im se na minimalnoj razini dalo za pravo u nekim prošlim stoljećima ako uzmemo u obzir da su "oni" brinuli o egzistenciji te iste žene i obitelji. No, danas ako smijem primijetiti, danas većina obitelji ima dva prihoda, štoviše, žene nerijetko zarađuju više od svog supruga no i dalje se podrazumijeva dokazivanje da su "prave" žene. Dolazim do zaključka sa pitanjem: "U redu, tko je tu lud"? Uz sve navedeno, napominjem da ne generaliziram i uvijek na čast iznimkama te govorim o vlastitom dojmu o atmosferi u našem društvu. E sad, s obzirom na početak teksta, vjerojatno će vas iznenaditi moje mišljenje o ženama. Da prvo to zaključim. Jedna sam od onih koji smatraju da žena zaista mora biti "prava" prema dodanim epitetima u kultnoj rečenici. No, postavlja se pitanje tko je vrijedan takve žene u današnjem društvu, odnosno da preformuliram, tko će ju cijeniti na način da uviđa njen trud, rad na sebi i drugima, borbu kroz život? U ovom kontekstu, mislim na poštovanje životnog partnera. Da li će to biti muškarac koji će nakon posla stići kući i leći na kauč uz obavezno paljenje sportskog programa na TV-u za vrijeme dok čeka da žena, koja je također došla s posla možda i poslije njega, skuha i obavi dužnosti "domaćice u kući"? Jer, on jako puno radi, on je umoran, on je...ON... I koji će se nakon više godina veze ili braka šokirano lecnuti nakon što žena shvati da tako može i sama? Ponekad se pitam, da li oni zaista vjeruju da smo samo priglupe klasične žene ako šutimo? Zapravo, čudim se samouvjerenosti nekih muškaraca i nespremnosti na kasniji slijed događaja. Kažu da su žene histerične. E, ako nisu histerične onda šute. E, ako šute onda su glupe jer nemaju ništa pametno za reć. E, takve samo odu u šutnji. Inače, pametnom dosta ali onda nastaje muška histerija. A to je već tema drugog nastavka ovog teksta. Negdje sam pročitala da se žene dijele na dvije skupine: one koje brišu prašinu te one koje dižu prašinu. Koje su onda vrste muškaraca? Oni koji gaze i oni koji pužu na koljenima ili? |
21.05.2015., četvrtak
"Biti ili ne biti" vs. ništa ili sve
|
Inspirirana nedavnim događajima u poslovnom i privatnom okruženju, dobila sam potrebu opisati svoje osjećaje "crno na bijelo". Biti sve ili ne biti ništa, odnosno biti ništa ili sve pitanje je koje se spominje i o kojem se razmišlja od kad je vijeka. Mogli bismo postaviti mnogo varijanti ovog pitanja a u odgovor vjerojatno nikada ne bismo bili sigurni. No, da sad ne analiziram Shakespearovu tragediju poput lektire, posudila sam stih iz "Hamleta" u svrhu lakšeg shvaćanja, odnosno iznošenja mišljenja o navedenom pitanju u 21. st., naglasak na "u Hrvatskoj". Uz neopisivu želju za postizanjem "nečega" u životu, poštenim radom, trudom i neprekidnim obrazovanjem, uz domoljublje i ostalo, dolazim do zaključka kao je sve besmisleno no i dalje vjerujem da treba biti uporan. Trud se isplati na ovaj ili onaj način. No tu se postavlja pitanje: zašto? Kroz razgovore sa mnogo ljudi, prikupljanjem njihovih mišljenja, zaključujem da bi više od 70% odgovorilo "neznam zašto, nema smisla, bolje je "ne biti uopće"..."...nisi svjestan, ništa neznaš..." Ja imam potrebu napisati da mislim upravo suprotno. Novo padanje znači novu mogućnost uspona, nov osjećaj zadovoljstva, nove pozitivne vibracije kao i nove prilike. E sad, bit naslova je zapravo zapitati se kako biti sretan i ispunjen malim stvarima. Svi ćemo se vjerojatno složiti da je novčana egzistencija potrebna i da je ne "sve" ali "99% stvari u novcu" u smislu zadovoljenja osnovnih potreba za hranom, toplinom, pićem.....Već kad se radi o mjestu stanovanja, korištenjem automobila, možemo raspravljati što je dovoljno i potrebno a što znači ovo "sve". Da pojasnim, npr. ako neka osoba ima novca da može kupiti 5 kuća, 5 najboljih automobila i 5x više svega što si u ovom trenutku zamislite da želite, ona istovremeno ne može živjeti u tih 5 kuća, fizički može voziti samo jedan automobil osim ako uskoro ne smisle da daljinskim voziš i drugi samo neznam gdje s obzirom da svrha automobila nije pokazivanje i dokazivanje nego prijevoz osobe od točke A do točke B.....Dakle, umanjene su ljudske vrijednosti općenito u svijetu a u Hrvatskoj je to prešlu svaku granicu morala. Onaj tko ima sve i misli da je "sve", u na žalost većini slučajeva je "ništa" (zaključujem na temelju iskustva kretanja u širokom krugu ljudi). Nisam nešto previše moralna osoba u smislu svetice i mise svaku nedjelju ali neopisivo sam sretna što čuvam u sebi viziju morala prema drugom čovjeku. To je npr. stvar koja meni odgovara na pitanje "biti ili ne, ništa ili sve?" Da, biti ali težiti biti netko i nešto a ne ništa ili sve. Ako me shvaćate... |
